„Sve je pojeo.“

Koliko smo puta upravo tu rečenicu doživjeli kao najbolju moguću potvrdu da je dječji obrok bio uspješan?

Prazan tanjur veseli roditelja. Veseli odgojiteljice. A naravno, veseli i nas koji smo taj obrok pripremili.

Ali nakon mnogo godina pripremanja hrane za djecu u privatnim dječjim vrtićima naučili smo postaviti još jedno pitanje:

Što je zapravo bilo na tom tanjuru?

Jer dijete može pojesti sve, a da obrok nije bio nutritivno vrijedan.

I može ostaviti dio kvalitetnog, raznovrsnog obroka na tanjuru, a da to ne znači da je obrok bio loš.

Možda zato uspješan dječji obrok ne bismo trebali mjeriti samo količinom pojedene hrane.

Djeca su nas naučila da ne postoji jedno pravilo za sve

Kroz NutriBox smo upoznali mnogo djece.

I naučili nešto vrlo jednostavno, ali važno:

djeca su različita.

Jelo koje djeca u jednom vrtiću obožavaju, u drugome možda neće izazvati jednako oduševljenje.

Jedno će dijete danas pojesti sve. Drugo pola. Treće će pogledati novu namirnicu i odlučiti da je danas jednostavno ne želi.

To ne mora odmah značiti da dijete određenu hranu „ne voli“.

Ponekad nije dovoljno gladno. Ponekad mu ne odgovara tekstura. Ponekad mu je okus nov. A ponekad mu jednostavno nije dan za baš to jelo.

I upravo zato jedna odbijena porcija ne mora biti konačna presuda o nekoj namirnici.

Stručne smjernice potvrđuju da djeci može trebati više susreta s novom hranom prije nego što je prihvate.

Drugim riječima, između:

„Moje dijete to ne voli“

i

„Moje dijete to još nije prihvatilo“

postoji velika razlika.

 

Dobar obrok počinje prije prvog zalogaja

Kada naš šef kuhinje kreira dječje jelovnike, ne razmišlja samo o tome hoće li tanjur na kraju biti prazan.

Razmišlja o tome što će se na tom tanjuru naći.

Povrće. Mahunarke poput graška, graha i leće. Žitarice poput zobi. Kvalitetne izvore proteina. Različite okuse, boje i teksture.

Raznovrsnost nije samo pitanje toga da jelovnik izgleda zanimljivije.

Raznolika prehrana povećava mogućnost da dijete kroz prehranu dobiva različite potrebne nutrijente, a upravo su adekvatnost, ravnoteža, umjerenost i raznolikost među temeljnim principima zdrave prehrane.

Ali postoji još nešto što mu je važno.

Želi da dijete kroz hranu otkriva da nutritivno vrijedan obrok koji može biti i ukusan.

Jer zdrava prehrana djetetu ne bi trebala izgledati kao kazna.

 

Ista mrkva nije uvijek ista mrkva

Roditeljima je ovo iskustvo vjerojatno poznato.

Dijete odbije neku namirnicu i vrlo brzo zaključimo:

„Ne voli mrkvu.“

Ali što ako ne voli kuhanu mrkvu?

Možda će pojesti naribanu.

Možda će je prihvatiti u umaku.

Možda će mu odgovarati u varivu s drugim okusima.

Način pripreme mijenja okus, teksturu, miris i cjelokupni doživljaj hrane.

Zato odbijanje jedne verzije neke namirnice ne mora značiti odbijanje te namirnice zauvijek.

Upravo je to jedan od razloga zbog kojih nastojimo da se naši jelovnici neprestano mijenjaju.

Iste namirnice mogu dobiti novo lice.

A dijete tako ne upoznaje samo hranu.

Upoznaje mogućnost izbora. 

 

Djeca uče i gledajući drugu djecu

Vrtić ima jednu zanimljivu prednost koju obiteljski stol nema uvijek.

Za stolom sjedi više djece.

Jedno proba. Drugo vidi. Treće možda odluči napraviti isto.

Djeca uče promatrajući ljude oko sebe, a zajednički obrok zato može postati mnogo više od trenutka u kojem treba utažiti glad.

Može biti mjesto upoznavanja novih okusa.

Naravno, bez pritiska.

Jer postoji nešto što u NutriBoxu nikada ne bismo voljeli kao pristup dječjoj prehrani:

„Moraš pojesti sve s tanjura.“

Cilj obroka ne bi trebao biti pobjeda odrasle osobe nad posljednjim zalogajem.

Dijete također ima osjećaj gladi i sitosti.

Ako nešto danas odbije, možemo mu istu namirnicu ponovno ponuditi drugi put ili je pripremiti na drugačiji način.

Hrana može biti poziv.Ne mora biti borba.

 

Poznato i novo trebaju sjediti za istim stolom

Ni druga krajnost nije rješenje.

Kada bismo djeci stalno posluživali samo ono za što unaprijed znamo da će sigurno pojesti, možda bismo imali više praznih tanjura.

Ali bismo im istodobno oduzeli priliku upoznati nešto novo.

Zato vjerujemo u ravnotežu.

Poznati okusi daju sigurnost.

Novi okusi otvaraju iskustvo.

A između jednoga i drugoga postupno se razvija odnos prema raznovrsnoj hrani.

Jedno od jela koje djeca u vrtićima posebno vole jest naš grašak s cipancima, teletinom i mladom mrkvicom.

Možda odrasloj osobi to ne zvuči kao jelo koje bi pobijedilo pizzu ili pomfrit u dječjoj anketi.

Ali djeca nas vrlo često iznenade.

Kada je nutritivno vrijedan obrok dobro pripremljen, ne mora ga se skrivati iza ideje da je „zdrav“.

Može jednostavno biti — ukusan.

 

Poseban obrok ne bi trebao značiti manje vrijedan obrok

Postoje i djeca čije prehrambene potrebe zahtijevaju prilagodbu.

Alergije. Vegetarijanska ili veganska prehrana. Prehrana bez svinjetine. Druge individualne potrebe koje vrtić ili roditelj unaprijed komunicira.

Za nas prilagodba ne znači samo izbaciti nešto s tanjura.

Cilj je da i takvo dijete dobije obrok prilagođen svojoj potrebi, ali istodobno što cjelovitiji i raznovrsniji u okviru onoga što smije i želi jesti.

Jer dijete koje jede drugačije ne bi se trebalo osjećati kao naknadna misao u jelovniku.

 

 

Dvadeset i tri generacije za našim stolom

Kada smo počinjali, mogli smo imati znanje, ideju i filozofiju prehrane.

Ali djeca su nas tijekom godina naučila onome što se ne može potpuno naučiti iz knjige.

Naučila su nas fleksibilnosti.

Naučila su nas da ne postoje dva potpuno ista vrtića.

Naučila su nas da dijete ponekad iznenadi upravo onda kada odrasli unaprijed odluče što ono „sigurno neće jesti“.

NutriBox je do danas svojim obrocima pratio 23 generacije djece u privatnim dječjim vrtićima.

Kada izgovorim taj broj, više ne razmišljam samo o jelovnicima.

Pomislim na vrijeme.

Neko dijete koje je prije mnogo godina u vrtiću jelo naš ručak danas je možda već odrasla osoba.

Možda je roditelj.

I možda njegovo dijete danas sjedi za stolom nekog privatnog vrtića kojem NutriBox ponovno donosi ručak.

Teško je objasniti koliko je lijepa ta pomisao.

I koliko odgovornosti nosi.

 

 

Prazan tanjur ipak nije cijela priča

Naravno da smo sretni kada dijete pojede obrok.

Želimo da nakon njega bude sito, zadovoljno i spremno nastaviti svoj dan, igru, učenje i druženje.

Ali nakon svih ovih godina više ne gledamo samo je li tanjur prazan.

Gledamo što je bilo na njemu.

Je li obrok bio raznovrstan?

Je li bio prilagođen djetetu?

Je li dijete dobilo priliku upoznati različite namirnice?

Je li hrana bila pripremljena tako da nutritivna vrijednost i okus ne budu suprotstavljeni?

I možda najvažnije:

Kakav odnos prema hrani pomažemo graditi?

Jer prehrambene navike koje stvaramo u djetinjstvu mogu nas pratiti mnogo dulje od jednog ručka.

Zato za nas dobro nahraniti dijete znači više od praznog tanjura.

Znači ponuditi mu raznovrstan i nutritivno vrijedan obrok prilagođen njegovim potrebama.

Znači poštovati da je dijete osoba sa svojim okusima, apetitom i ritmom.

Znači veseliti se kada pojede.

Ali i ne pretvarati svaki nepojedeni zalogaj u problem.

I na kraju željeti nešto vrlo jednostavno:

da dijete nakon našeg obroka bude sito, zadovoljno i nastavi se bezbrižno igrati.

Možda je upravo to najbolji odgovor na pitanje s početka.

Pojelo je sve?

Predivno.

Ali sada znamo pitati i što je pojelo. 

 


Anita Vuković, dipl. oec.
PR savjetnica i strateška komunikatorica
Urednica The Box Journala
📧 anita.vukovic001@yahoo.com

NutriBox
Specijalizirana priprema i dostava nutritivno uravnoteženih obroka za privatne dječje vrtiće
📧 info@nutribox.com.hr
🌐 www.nutribox.com.hr