Od Bosne i Hercegovine, preko Hrvatske do Njemačke, životni i profesionalni put Marijane Bičvić oblikovan je različitim kulturama, sustavima i iskustvima. Danas kroz svoj rad povezuje žene, poduzetnike i institucije te gradi prostor u kojem migracijska priča nije prepreka, nego potencijal i profesionalna snaga. U Globalnim pričama govori o poduzetništvu, hrabrosti, pripadanju i važnosti toga da se usudimo napraviti prvi korak čak i kada put još nije potpuno jasan.
- Marijana, Vaša životna priča povezuje Bosnu i Hercegovinu, Njemačku i Hrvatsku. Kada danas pogledate svoj put, koliko su upravo te promjene sredina oblikovale ženu i poduzetnicu kakva ste postali?
Život između različitih država, gradova i kultura definitivno me snažno oblikovao, i kao ženu i kao poduzetnicu. Rođena sam u Bosni i Hercegovini, dio djetinjstva provela sam u Njemačkoj, odrasla i školovala se u Hrvatskoj, a kasnije ponovno živjela, studirala i gradila svoj profesionalni put u Njemačkoj. Radila sam i u Austriji, mnogo putovala, posebno po Španjolskoj, i zapravo i danas živim na toj relaciji između različitih zemalja, ljudi i kultura.
Zbog svega toga za sebe često kažem da sam prava Europljanka. Europu ne doživljavam kao skup granica i država, nego kao svoj životni i profesionalni prostor. Naučila sam se brzo prilagođavati novim sredinama, razumjeti različite mentalitete i prihvatiti da ljudi ne moraju razmišljati, komunicirati ili poslovati na isti način da bi mogli dobro surađivati. Upravo su me te promjene naučile otvorenosti, samostalnosti, ali i hrabrosti da se uvijek iznova snađem i izgradim svoje mjesto.
Mislim da je najvažnije što sam kroz sva ta iskustva naučila ljude promatrati prvenstveno kao ljude, a ne kroz njihovu nacionalnost, podrijetlo ili unaprijed stvorene predodžbe. Ne volim generalizirati jer sam se mnogo puta uvjerila da se iza svakog čovjeka nalazi njegova osobna priča. Upravo zato nastojim razumjeti različite perspektive i povezivati ljude koji možda na prvi pogled pripadaju različitim svjetovima.
Iz svake zemlje i sredine u kojoj sam živjela, radila ili boravila uzela sam ono najbolje što mi je mogla pružiti – znanje, iskustvo, kontakte, način razmišljanja i nove mogućnosti. Ali nikada nisam željela samo uzimati. Važno mi je i vraćati: dijeliti stečeno znanje, povezivati ljude, otvarati drugima vrata i stvarati prilike koje možda sama na početku nisam imala. Danas vidim da se upravo od svih tih dijelova sastoji moj identitet, ali i način na koji vodim svoje poslovanje. Moja sposobnost da razumijem različite kulture, sustave i ljude postala je jedna od mojih najvećih profesionalnih snaga.
- U Njemačkoj ste se susreli s poslovnim i institucionalnim sustavom koji mnogim ženama s naših prostora u početku može djelovati vrlo složeno. Što je Vama bilo najteže kada ste gradili vlastiti profesionalni put, a što Vas je najviše osnažilo?
Najveći izazov nije mi bio samo razumjeti njemački poslovni i institucionalni sustav, iako on u početku zaista može djelovati vrlo složeno. Teže mi je bilo to što sam često imala osjećaj da se, zbog svoga podrijetla i migracijske priče, moram više dokazivati. Kao da nije dovoljno raditi jednako dobro kao drugi, nego morate dati dvostruko više kako bi se prepoznali vaše znanje, ozbiljnost i sposobnosti. To nije uvijek bilo izravno rečeno, ali sam često imala osjećaj da ne krećemo svi s iste početne pozicije.
Takvo iskustvo može biti iscrpljujuće, ali me istodobno naučilo biti uporna, dobro pripremljena i ne odustajati čim naiđem na prvu prepreku.
A što me najviše osnažilo? Rekla bih – ja sama sebe. Uvijek sam imala hrabrosti nešto napraviti, čak i kada nisam unaprijed imala sve odgovore. Nisam dopuštala da me pretjerano razmišljanje, vaganje i analiziranje zaustave. Naravno da sam imala strahove i sumnje, ali im nisam davala toliko prostora da zbog njih izgubim vrijeme ili propustim priliku.
Jednostavno sam djelovala, učila putem i ispravljala ono što nije funkcioniralo. Nisam željela sama sebi postati najveća prepreka. Upravo ta sposobnost da napravim prvi korak, čak i kada put još nije potpuno jasan, bila je jedna od najvažnijih snaga na mom profesionalnom i poduzetničkom putu.
- „Poduzetnice u Njemačkoj“ započele su 2018. godine jednim susretom i potrebom da se žene međusobno pronađu. Kada ste prvi put osjetili da to više nije samo okupljanje žena, nego zajednica koja može prerasti u nešto mnogo veće?
Kada sam 2018. godine organizirala prvi susret poduzetnica, nisam iza toga imala veliku strategiju niti sam znala u što bi se ta ideja jednoga dana mogla razviti. Prije svega sam tražila način da se povežem s drugim ženama kako se ni sama ne bih osjećala usamljeno na poduzetničkom putu.
Znala sam da će žene s naših prostora možda lakše razumjeti određene situacije, naš mentalitet, način komunikacije i izazove s kojima se susrećemo dok pokušavamo pronaći svoje mjesto u Njemačkoj. Trebao mi je prostor u kojem možemo otvoreno razgovarati, razmjenjivati iskustva i međusobno se ohrabrivati.
Zapravo nije postojao jedan određeni trenutak u kojem sam rekla: „Sada će ovo postati nešto veliko.“ Nisam unaprijed planirala portal, aplikaciju, magazin niti sve projekte koji su poslije nastali. Zajednica se razvijala organski. Nisam se slijepo držala strategije, nego sam pratila potrebe žena i iz njih razvijala svaki sljedeći korak.
Tek kada danas pogledam unatrag, vidim kako je svaki susret, svaki razgovor i svaka žena koja se uključila pridonijela tome da nastane nešto mnogo veće od početne ideje. Za mene zajednicu ne čine samo projekti i brojke. Čini je svaka žena koja je došla, podijelila svoje iskustvo, ohrabrila drugu ženu ili nekome otvorila vrata. Upravo je njihov doprinos tu ideju pretvorio u ono što je danas.
- Danas iza te ideje stoje susreti, edukacije, portal, aplikacija i magazin. Što ste kroz sve te godine naučili o stvarnim potrebama žena koje pokušavaju izgraditi vlastiti posao u Njemačkoj?
Nakon približno tisuću savjetovanja koje sam tijekom proteklih osam godina vodila sa ženama, shvatila sam da njima često nisu potrebne samo informacije o pokretanju poslovanja, administraciji, financiranju ili marketingu. Potrebni su im jasnoća, podrška, kvalitetna mreža ljudi i prostor u kojem će netko ozbiljno shvatiti njihovu ideju.
Naravno da postoje stvarne vanjske prepreke. Njemački sustav može biti složen, tu su jezična barijera, nedostatak poslovnih kontakata, obiteljske obveze, financijska nesigurnost i osjećaj da se moramo više dokazivati. To ne treba umanjivati. Ipak, naučila sam da se najveći saboteri vrlo često ne nalaze samo u okolini, nego i u nama samima.
Mnoge sposobne žene nisu sigurne hoće li uspjeti. Preispituju imaju li dovoljno znanja, čekaju pravi trenutak ili pokušavaju sve pripremiti savršeno prije nego što naprave prvi korak. Strah, sumnja u sebe i potreba za vanjskom potvrdom ponekad ih zaustavljaju više nego sam sustav.
Kroz svoj rad shvatila sam da posao u velikoj mjeri ovisi o nama: o tome hoćemo li svoju ideju shvatiti ozbiljno, preuzeti odgovornost, donijeti odluku i nastaviti djelovati čak i kada nismo potpuno sigurne u rezultat. Podrška je važna, ali ona ne može napraviti taj korak umjesto nas. Može nam pomoći da jasnije vidimo svoje sposobnosti i da se usudimo iskoristiti ih.
- Često govorite o ženama s migracijskom pričom. Koliko se njihov profesionalni potencijal u Njemačkoj danas zaista prepoznaje i gdje još uvijek vidite najveće prepreke?
To je tema koja mi zaista posebno leži na srcu jer ne govorim o nekoj apstraktnoj skupini, nego o ženama čije priče poznajem i s kojima godinama radim. Mislim da se njihov profesionalni potencijal u Njemačkoj još uvijek ne prepoznaje dovoljno. Migracijska se priča u javnom prostoru često promatra kroz ono što nekome navodno nedostaje – jezik, integraciju ili poznavanje sustava – umjesto kroz sve ono što te žene već imaju i donose sa sobom.
Premalo govorimo o tome koliko žene s migracijskom pričom sudjeluju u izgradnji njemačkog društva. One rade, pokreću firme, zapošljavaju ljude, stvaraju nove ideje, brinu se o drugima i povezuju različita tržišta i kulture. Donose drugačije perspektive, jezike, znanja, kontakte, veliko životno iskustvo i spremnost da se iznova izbore za svoje mjesto. To je golemo bogatstvo, ali ono još uvijek nije dovoljno vidljivo – ni u medijima ni u široj društvenoj slici.
Ne želim generalizirati i reći da je u cijeloj Njemačkoj jednako. Postoje ljudi i institucije koji taj potencijal prepoznaju i zaista otvaraju vrata. Međutim, u vremenu u kojem jačaju desne političke opcije i u kojem se o migraciji sve češće govori u negativnom kontekstu, smatram još važnijim pokazivati i drugu stranu stvarnosti.
Najveća prepreka često nije nedostatak potencijala, nego to što se te žene najprije promatra kroz njihovo podrijetlo, a tek zatim kroz njihovo znanje i sposobnosti. Zato su nam potrebne njihove priče, njihova veća prisutnost u medijima i njihovo sudjelovanje na mjestima na kojima se donose odluke. Moramo mnogo jasnije pokazati koliko smo uspjele, koliko stvaramo i koliko pridonosimo društvu kojem pripadamo.
- Kažete da je Vaša prednost sposobnost razumijevanja „obiju strana“ – ljudi iz naše regije i njemačkog poslovnog i institucionalnog sustava. Koliko je upravo ta uloga poveznice postala dio Vašeg profesionalnog identiteta?
Ta uloga poveznice nije nešto što sam osmislila kao poslovno pozicioniranje, nego je prirodno proizašla iz mog životnog puta. Živeći između različitih država i kultura, naučila sam razumjeti obje strane i iz svakog od tih svjetova uzeti ono što smatram najboljim.
Iz njemačkog poslovnog i institucionalnog sustava preuzela sam red, strukturu, odgovornost, poštovanje zakonskih okvira i svijest o tome da se ozbiljan posao mora graditi dugoročno i sustavno. S druge strane, iz svoga balkanskog podrijetla nosim hrabrost, odvažnost, energiju, snalažljivost, karizmu i tu unutarnju pokretačku snagu zbog koje se ne damo lako pokolebati.
Mislim da su mnogi od nas već onoga trenutka kada su prešli granicu bili svjesni da ih čeka borba. Bilo je potrebno napustiti poznato, snaći se u novoj zemlji, naučiti jezik, razumjeti sustav i ponovno graditi svoj život. Ta borba nije završila samim dolaskom u Njemačku. Ona nas je naučila ustrajnosti i tome da nastavimo i onda kada stvari ne idu jednostavno.
Upravo je spoj njemačke strukture i naše energije ono što danas smatram svojom profesionalnom prednošću. Ne povezujem samo dva jezika nego i različita očekivanja, načine razmišljanja i poslovne kulture. Mogu našim ljudima objasniti kako funkcionira njemački sustav, ali i njemačkim institucijama približiti potencijal, mentalitet i potrebe ljudi iz naše regije. Ta uloga povezivanja danas je jedan od najvažnijih dijelova mog profesionalnog identiteta.
- Poseban potencijal vidite u povezivanju hrvatskih, bosanskohercegovačkih i srpskih tvrtki s njemačkim tržištem. Što poduzetnici iz naše regije najčešće ne razumiju dovoljno dobro prije nego što pokušaju poslovati u Njemačkoj?
Poduzetnici iz naše regije najčešće ne razumiju dovoljno koliko je za poslovanje u Njemačkoj važna pravodobna i kvalitetna priprema. Dobra ideja, proizvod ili usluga nisu uvijek dovoljni. Potrebno je poznavati zakonske obveze, porezni i poslovni sustav, pravila određene djelatnosti, ali i očekivanja njemačkih klijenata i poslovnih partnera.
Problem je često u tome što se informacije traže tek kada je neka odluka već donesena ili kada se pojavi problem. Mnogo je lakše i povoljnije na početku pronaći odgovarajuće stručnjake, postaviti dobru strukturu i raspitati se o pravilima nego poslije ispravljati pogreške. Ipak, sve su to stvari koje se uz kvalitetno savjetovanje mogu naučiti. Njemački sustav jest složen, ali nije nesavladiv.
Ono što je ponekad teže promijeniti jesu unutarnje prepreke: strah od pogreške, pitanje što će drugi reći, nesigurnost i razmišljanje o tome što će se dogoditi ako ne uspijemo. To na prvi pogled djeluje kao nešto privatno, ali se vrlo brzo prenosi na poslovanje. Zbog straha se odgađaju odluke, ne traži se pomoć, propuštaju se prilike ili se odustaje prerano.
Zato mislim da najveći izazov često nisu samo vanjski faktori. Važno je poznavati tržište i zakone, ali jednako je važno biti spreman učiti, prilagoditi se, prihvatiti povratnu informaciju i napraviti korak unatoč mogućnosti pogreške. Neuspješan pokušaj ne govori da netko nije sposoban – on je često dio procesa izgradnje ozbiljnog poslovanja.
- UnternehmerinnenZentrum u Augsburgu već ste pokrenuli, a Vaša je sljedeća velika vizija da to postane mjesto koje bi povezivalo savjetovanje, edukaciju, događaje, projekte i suradnju s institucijama. Što želite da jedna žena osjeti kada prvi put uđe u taj prostor?
Naša je sljedeća velika vizija preseljenje u veći prostor u kojem ćemo sve aktivnosti moći objediniti na jednom mjestu. Želim da to bude prostor savjetovanja, edukacije, kreativnosti, događaja, razvoja projekata, povezivanja i suradnje s institucijama.
Kada jedna žena prvi put uđe u UnternehmerinnenZentrum, želim da odmah osjeti da je prepoznata, dobrodošla i da pripada tom prostoru. Želim da zna da svoju situaciju ne mora objašnjavati od početka niti sama kucati na deset različitih vrata kako bi došla do informacija i podrške. Na jednom mjestu treba dobiti znanje, kontakte, novu energiju i konkretan sljedeći korak.
Važno mi je da prostor bude kreativan i inspirativan, da žena u njemu može razmišljati slobodno, razvijati svoju ideju, upoznati druge žene i ponovno pronaći snagu koju je možda putem izgubila. Voljela bih da nakon susreta, savjetovanja ili događaja izađe i kaže: „Ovo je bilo predobro. Dobro je što sam došla. Sada ponovno znam zašto sam krenula i što trebam napraviti dalje.“
Naš je početni fokus na ženama s naših prostora jer poznajemo njihova iskustva i potrebe. Međutim, želimo svoja znanja, iskustva i ono što smo već izgradile podijeliti i s drugim ženama s migracijskom pričom, osobito onima koje su tijekom posljednjih godina došle u Njemačku i tek ovdje grade svoj profesionalni put. Želimo pokazati koliko smo uspjele i koliko možemo, ali i tu snagu prenijeti dalje. UnternehmerinnenZentrum zato za mene ne treba biti samo fizički prostor nego mjesto pripadnosti, novih mogućnosti i stvarnog pokreta.
- Uz poduzetništvo i razvoj organizacije nastavili ste i akademski put kroz doktorski studij iz područja medija i komunikacije. Kako danas povezujete znanje, iskustvo iz prakse i komunikaciju u svom radu s poduzetnicima?
Ne mislim da je za poduzetništvo presudno imati visokoškolsko obrazovanje. Diploma sama po sebi nikoga ne čini dobrim poduzetnikom, kao što njezin nedostatak ne znači da netko ne može izgraditi uspješan posao. Ipak, meni je akademsko obrazovanje tijekom svih ovih godina mnogo pomoglo.
Studij me naučio disciplini, poštovanju rokova, samostalnom obavljanju zadataka i, prije svega, radu s informacijama. Naučio me istraživati, provjeravati izvore, razlikovati činjenice od pretpostavki, sagledati problem iz više kutova i argumentirano zastupati određeni stav. Sve je to izuzetno važno i u poduzetništvu, osobito prilikom pregovora, donošenja odluka i razvijanja novih projekata.
Poduzetništvo se ne bi trebalo temeljiti samo na kreativnosti, intuiciji i našim idejama o tome što bi tržištu moglo biti potrebno. Potrebni su nam struktura, činjenice i razumijevanje okruženja u kojem poslujemo. Istodobno, ne možemo sve svesti samo na podatke i teoriju. Moramo ostaviti prostor kreativnosti, eksperimentiranju i idejama iz kojih može nastati nešto potpuno novo.
U svom radu zato pokušavam povezati znanstveni i analitički pogled s iskustvom iz prakse. Akademsko znanje pomaže mi razumjeti zašto se nešto događa, a praksa mi pokazuje što u stvarnom poslovnom životu zaista funkcionira. Komunikacija je poveznica između toga dvoga: ona omogućuje da složene informacije prevedemo u nešto jasno, razumljivo i primjenjivo.
Kroz studij i sada doktorski studij iz područja medija i komunikacije naučila sam promatrati način na koji poruke nastaju, kako ih različiti ljudi razumiju i kako se gradi povjerenje. Kada jednu poslovnu situaciju sagledamo iz više perspektiva – znanstvene, praktične, komunikacijske i ljudske – možemo jasnije prepoznati problem, ali i pronaći mnogo kvalitetnije rješenje.
- Globalne priče govore o ženama koje svojim životom povezuju zemlje, kulture, ideje i ljude. Kada biste danas mogli nešto poručiti ženi koja se nalazi između dva svijeta i još uvijek traži svoje profesionalno mjesto, što biste joj rekli?
Poručila bih joj da ne mora birati samo jedan svijet niti se pokušavati uklopiti u samo jednu unaprijed zadanu kategoriju. Neka iz svih kultura, država, iskustava i ljudi koje je susrela uzme ono najbolje i neka od toga izgradi nešto vlastito. Ono zbog čega se ponekad osjeća drugačije može postati upravo njezina najveća profesionalna prednost.
Rekla bih joj i da bude malo hrabrija te da ne razmišlja predugo o svakom mogućem ishodu. Posebno se u poduzetništvu moramo znati i igrati: testirati ideju, pokušati, pogriješiti, promijeniti smjer i ponovno krenuti. Ne mora svaki pokušaj odmah uspjeti niti svaka odluka mora biti savršena.
Važno je usuditi se ciljati više – prijaviti se za veću poziciju, prihvatiti zahtjevniji projekt, pokrenuti vlastitu ideju ili ući u prostor za koji možda još uvijek mislimo da nam ne pripada. Ponekad same sebe prerano zaustavimo pitanjima što će drugi reći ili što će se dogoditi ako ne uspijemo. A možda bismo se češće trebale pitati što se sve može dogoditi ako ipak pokušamo.
Naravno, iza te slobode, kreativnosti i hrabrosti trebaju stajati red, rad i disciplina. Nije dovoljno samo nešto željeti – potrebno je pojaviti se, učiti i ustrajati. Ali ne treba putem izgubiti lakoću i radoznalost. Žena koja povezuje različite svjetove ne nalazi se između njih zato što nigdje ne pripada. Ona pripada svima njima i upravo zato može vidjeti, razumjeti i stvoriti nešto što drugi možda još ne vide.
……………………………………………..
