O samopouzdanju, samopoštovanju i pravu da ne budemo savršene
Postoji jedno nepisano pravilo koje žene prate već generacijama.
Budi jaka.
Budi odgovorna.
Budi uspješna.
Brini o drugima.
Ne odustaj.
I što god da se događa, nemoj pokazati da ti je teško.
S vremenom su mnoge žene prihvatile ulogu Superwoman. Žene koja sve stiže, sve organizira, sve pamti i sve drži pod kontrolom. Izvana djeluje snažno, sposobno i samouvjereno. Ljudi joj se dive jer uvijek pronađe rješenje, uvijek odradi što treba i uvijek nekako uspije.
No iza te slike često se krije nešto što drugi ne vide.
Umor.
Pritisak.
I osjećaj da više ne može.
Kada žena postane sve svima
Dugo godina i sama sam živjela upravo tako. Dok su moja djeca bila mala pa sve do kraja njihovog srednjoškolskog obrazovanja, moj život bio je ispunjen obiteljskim obvezama, poslom, kućanstvom i brojnim odgovornostima koje su se svakodnevno nizale jedna za drugom.
Kao i mnoge žene, vjerovala sam da moram sve stići.
Da moram biti dostupna.
Da moram držati sve konce u svojim rukama.
Danas, s vremenskim odmakom, znam da mnoge žene još uvijek žive upravo tim tempom.
I zato se često pitam – tko je zapravo odlučio da žena mora biti Superwoman?
Možda društvo.
Možda očekivanja okoline.
Možda slike savršenih života koje svakodnevno gledamo.
A možda smo i same povjerovale da naša vrijednost ovisi o tome koliko možemo izdržati.
No istina je potpuno drugačija.
Prava vrijednost žene ne mjeri se količinom tereta koji nosi na svojim leđima.
Ne mjeri se brojem obavljenih zadataka.
Ne mjeri se ni time koliko je puta stavila potrebe drugih ispred svojih.
Samopouzdanje nije isto što i izdržljivost
Jedna od najvećih zabluda današnjice jest uvjerenje da je samopouzdanje isto što i sposobnost da sve izdržimo same.
Nije.
Samopouzdanje nije iscrpljivanje.
Nije stalno dokazivanje.
Nije život u kojem žena neprestano pokušava pokazati da može više, bolje i jače.
Za mene je samopouzdanje način na koji razmišljamo i način na koji se krećemo kroz život.
Ono se gradi godinama.
Našim djelima.
Našim izborima.
Našom vjerom u sebe.
Svaki put kada održimo riječ koju smo dale sebi, svaki put kada napravimo korak naprijed unatoč strahu i svaki put kada odlučimo vjerovati vlastitim sposobnostima, gradimo samopouzdanje koje ne ovisi o tuđem mišljenju.
Samopoštovanje počinje granicama
Jednako važno je i samopoštovanje.
A ono često počinje tamo gdje mnoge žene osjećaju najveću nelagodu – na granicama.
Postaviti granicu nije uvijek jednostavno.
Kada kažemo “ne”, često ulazimo u prostor očekivanja drugih ljudi. U njihove priče, navike i uvjerenja o tome kako bismo trebale živjeti.
Ipak, samopoštovanje upravo tu počinje.
Počinje onog trenutka kada žena odluči poštovati svoje vrijeme, svoju energiju i svoje potrebe.
Počinje onda kada prestane tražiti dopuštenje da bude ono što jest.
S godinama sam naučila jednu važnu lekciju:
Cijeni sebe jer vrijediš.
Ne zato što si savršena.
Ne zato što sve možeš sama.
Nego zato što si jedinstvena osoba sa svojim talentima, sposobnostima i životnim putem.
Tek kada žena upozna sebe, otkrije svoje darove i prihvati svoju autentičnost, prestaje se uspoređivati s drugima i počinje živjeti vlastiti život.
Najvažniji životni zadatak
Zato bih svakoj ženi koja se danas osjeća iscrpljeno od pokušavanja da bude sve svima poručila:
Potraži sebe.
To je najvažniji životni zadatak.
Upoznaj sebe.
Prihvati sebe.
Vrati se sebi.
Jer kada pronađeš sebe, mnogo toga postaje jednostavnije.
Snovi više ne djeluju tako daleko.
Odluke postaju jasnije.
A život postaje lakši.
Možda žena ne mora biti Superwoman
Možda ne mora biti savršena majka, savršena partnerica, savršena poduzetnica ili savršena žena.
Možda joj je napokon dopušteno biti čovjek.
Čovjek koji ponekad pogriješi.
Čovjek koji ponekad zastane.
Čovjek koji ne mora sve držati pod kontrolom.
Danas mi više nije važno da budem savršena.
Važno mi je da budem svoja i u skladu sa sobom.
I upravo u tome, vjerujem, leži najveća snaga jedne žene.
Anita Vuković, dipl.oec.
PR savjetnica & strateška komunikatorica
Urednica The Box Journala
